SWEDISH MASTERS 2011

Details
Published on Tuesday, 12 April 2011 19:44
Written by Tomislav Cigula

Nakon ukupno 5000 km, hrvatska stolnohokejaška reprezentacija vratila se iz Švedske gdje se ovoga vikenda igrao Swedish masters, jedan od jačih svjetskih turnira. Na kraju je Kristijan Ćurkovića bio 25. a Tomislav Cigula 127. od ukupno 158 igrača. Uspjeh ili neuspjeh, prosudite sami, ali pisac ovih redova je u principu zadovoljan rezultatom.

Kristijan je s lakoćom apsolvirao prvu skupinu a nakon toga , iako je bilo puno teže, i drugu skupinu je prošao bez nekih vecih problema. Izdvajamo njegove igre protiv kasnijeg finalista Galuza, odličnog Lampija, kao i pobjedu nad malim Borisovim, kasnijim polufinalistom. Uglavnom, tu je samo nizao pobjede, prolazio bez ikakvih problema i drugi su ga počeli gledati onako ispod oka kao moguće iznenađenje. U finalnoj skupini je počeo vrlo nervozno, promjenjivo i u principu loše. Prvo poraz od Ostlunda, pobjeda nad Ahlbergom, poraz od Ostermana, pobjeda nad Bjarneom i tako dalje u tom stilu. Nakon odigranih finalnih susreta vidi se da je bolje igrače pobjeđivao, od lošijih gubio. Od mogućih 12 bodova protiv najlošijih 6 igrača u grupi osvojio je samo 2 i s tim podatkom je dosta toga rečeno. Dali je kriv umor, veliki broj utakmica, piva previše prošlu večer, nekvalitetni stolovi, hodanje po Stockholmu, nedovoljno spavanja, jutarnje kašnjenje i gubljenje u metrou, svi mi oko njega ili nešto šezdeseto to zna samo on iako se sve to moglo promijeniti da je u zadnjoj partiji pobijedio malu ruskinju Yelbachevu, (nakon što je doslovno zgazio slavnog Ronnija Nuttunena ). Međutim, živci su mu otišli, mala ga je nakantala ko zadnjeg papka i aufiderzen Play Off do slijedeće godine. Na kraju mora biti zadovoljan 25 mjestom, jer tu je bio stvarno vrh svjetske konkurencije, razlike pod samim vrhom su male i ovdje sreća ima isto veliku ulogu. Ipak…..

Tomislav Cigula je počeo kao i obično, s porazima, u panici i bez ritma kojeg je uhvatio tek u 6 ili 7 utakmici, te je tek onda počeo pružati kolko-tolko dobru igru. Ipak, da je bilo malo više sreće, ( i pameti ) moglo je tu biti i nekih iznenađenja ali što je tu je, u grupi je završio kao predzadnji i plasirao se u 2A grupu. Tu je u rangu sebi ravnih igrača pokazao pravo lice i zaredavši s pobjedama došao na sam vrh skupine ali ga je poraz protiv male Latvijke Kamzole u zadnjoj utakmici sa 4:2 ( a vodio je 2:0 ) bacio cca 6 mjesta unatrag i totalno mu pokvario rezultat. Ipak, još nešto iskustva se prikupilo i nadamo se boljim partijama u budućnosti.

Naši prijatelji iz Slovenije ( u sastavu Bernard Rjavec i Adolf Starman ) su odigrali iznenađujuće dobro i Berniju je samo međusobni omjer s nekim Norvežaninom blokirao put u finale. Od ostalih igrača izdvajamo male Ruse Gorodnitzkog i Borisova koji su željni igre a čini se da imaju kvalitetu da dugo ostanu u svjetskom vrhu. Tu je i nedodirljivi Ronnie, koji je većinu utakmica proveo u nekom svom filmu, pokazujući tu i tamo nešto iz svog repertoara, hladnokrvni Ahti Lampi sa pogađanjem penala vjerojatno od preko 75%, mala Yelbacheva koja je brza ko sam đavo, čvrsti latvijac Caics, ali posebno izdvajamo našeg starog prijatelja Bjarne Axelsena. Prvu skupinu je prošao nakon zbrke u papirologiji, kad su ga svi već otpisali. Drugu skupinu je prošao usprkos tome što je na početku zaredao s porazima i nakon što su ga opet svi otpisali. U Play Offu je smazao malog Silisa i tek ga je Ronnie Nuttunen u polufinalu zaustavio.

Generalno, to je bio jedan prekrasan izlet gdje smo upoznali jednu lijepu zemlju, jedan prekrasan grad, gdje su se ovi neoženjeni nagledali prekrasnih žena, gdje nema alkohola, gdje svi žive kao po špagi i gdje običnu kavu platiš 70 kuna, bocu vode, čokoladicu i kartu za metro 250 kuna, gdje nema birtija, gdje puše konstantno neki je.. vjetar, pa kad se to sve zbroji i oduzme, ipak nam je milija naša državna tvorevina čiji smo dres sa šahovskim poljima ponosno nosili i pokazivali ledenim skandinavcima.